Umjesto konkretne podrške, rasterećenja poslovanja i ozbiljnih reformi, privrednici se suočavaju s novim nametima, rastućim troškovima i neizvjesnošću koja iz godine u godinu postaje sve veća.

Posebno zabrinjava činjenica da se o problemima domaće privrede govori uglavnom onda kada na vrata pokuca novo poskupljenje ili kada pojedine kompanije najave smanjenje proizvodnje, otpuštanje radnika ili potpuno gašenje poslovanja. Tada slijede izjave, sastanci, obećanja i najave dijaloga, ali konkretni rezultati uglavnom izostaju.

Privrednici odavno upozoravaju da više nemaju mnogo prostora za apsorbiranje novih troškova. Poskupljenja energenata, sirovina, transporta, usluga i drugih ulaznih troškova već su ozbiljno opteretila poslovanje.

Dodatno povećanje cijene električne energije za industriju moglo bi biti novi udarac za kompanije koje se već bore da ostanu konkurentne na domaćem i inozemnom tržištu. 

Kada proizvodnja postane neisplativa, posljedice snose svi

Najveća zabluda donosilaca odluka jeste uvjerenje da se svaki novi trošak može jednostavno prebaciti na krajnjeg kupca. Takva računica možda izgleda jednostavno na papiru, ali u stvarnom poslovanju stvari su mnogo složenije. 

Kompanije koje posluju na konkurentnim tržištima ne mogu proizvoljno povećavati cijene svojih proizvoda, jer time rizikuju gubitak kupaca i tržišta. Zato se posljedice novih poskupljenja ne završavaju samo na skupljim proizvodima. One mogu značiti odgađanje investicija, smanjenje plata, zaustavljanje zapošljavanja, smanjenje obima proizvodnje, a u najtežim slučajevima i zatvaranje pogona.

Posebno su ugrožena mala i srednja preduzeća, koja nemaju finansijske rezerve kakve imaju velike kompanije. A kada se jednom ugasi proizvodna linija, zatvori fabrika ili proizvodnja preseli u neku drugu državu, teško je očekivati da će se poslovanje vratiti zbog nekoliko političkih obećanja.

Četiri godine upozorenja, a reforme i dalje na čekanju

Problem nije nastao jučer. Privreda se već godinama suočava s rastom troškova i nepovoljnim poslovnim ambijentom, dok se od vlasti uporno traže sistemska rješenja. 

Umjesto da se privrednicima olakša poslovanje, stvori predvidiv poreski sistem i smanje opterećenja rada, svjedočimo politici u kojoj se problemi često rješavaju tek kada postanu dovoljno veliki da više ne mogu biti ignorisani.

Posebno je porazno što se reforme uglavnom pojavljuju u predizbornim programima, konferencijama i političkim govorima, dok njihovi konkretni efekti izostaju.

Privrednici ne mogu poslovati na osnovu obećanja, niti radnicima mogu garantovati sigurnost radnih mjesta na osnovu najava koje se godinama ponavljaju. Od aktuelne vlasti očekuje se da konačno pokaže odgovornost i razumije da svaka odluka o povećanju troškova poslovanja ima mnogo šire posljedice od samog iznosa na računu.

Od onih koji pretenduju preuzeti vlast očekuje se da ponude jasne i provodive mjere, a ne još jedan spisak lijepih obećanja. Bosanskohercegovačkoj privredi ne treba još jedan mandat potrošen na razgovore o reformama.

Trebaju joj konkretne odluke, stabilni uslovi poslovanja i vlast koja će razumjeti da se ekonomija ne može razvijati tako što će se sve veći teret prebacivati na one koji još uvijek nešto proizvode i zapošljavaju.

Jer, ako se nastavi ovakvim putem, pitanje više neće biti koliko će proizvodi poskupjeti, nego koliko će fabrika, radnih mjesta i domaćih kompanija uopće ostati. A tada će biti kasno za politička opravdanja.